Prateći Bitcoinovo putovanje u El Salvadoru, od nove nade u malom selu do novog zakona sve autoritarnije vlade.
I. BRZ KAO MUNJA
Stajao sam u malom kafiću nedaleko od neasfaltirane ulice, u srednjoameričkom selu bez semafora, sat vremena vožnje zapadno krivudavim cestama u džungli od najbližeg većeg grada.
Pješačio sam onamo iz svog hotela, prolazeći pokraj šest restorana s krovovima od lima i cerade, oprezno pješačeći niz strmu i blatnu klisuru koju mještani koriste kao stazu za dolazak s glavne ceste na plažu. U El Zonteu je bilo vruće i vlažno, a obližnji ocean bio je uzburkan i obojen smeđom bojom od sedimenta koji je jurio u more zbog ljetnih kiša.
U gradu nije bilo supermarketa, a većina stanovnika pored kojih sam prolazio na ulici nije imala bankovne račune. Unatoč nedostatku infrastrukture i izvan sezone, grad je vrvio od aktivnosti. Bilo je uzbuđenja i osjećaja nade i mogućnosti koji se prije nisu osjetili. Događalo se nešto posebno.
Barista u kafiću, Karla, upravo je završila s pravljenjem savršenog cappuccina i pripremala mi je račun na tabletu na pultu ispred mene. Okrenula ga je u mom smjeru i pokazala digitalni QR kod. Izvadio sam svoj iPhone, otvorio svoj Bitcoin novčanik, skenirao pikseliziranu sliku i pritisnuo Pošalji. Manje od dvije sekunde kasnije, Karlin tablet zatreperio je zeleno. Transakcija je izvršena.
Kavu sam platio odmah, bez korištenja bankovnog sustava. Kupio sam piće, zapravo, digitalnom gotovinom.
Baš kao da sam platio novčanicom od 5 dolara, Karla u transakciji nije saznala ništa o meni. Nije bilo posrednika (trećih strana) koje bi saznale moj identitet, nije bilo programa društvenog inženjeringa koji bi učili o mojim preferencijama, nije bilo mogućnosti da korporacije ili vlade znaju moju posljednju kupnju ili predviđaju moju sljedeću. Zapravo, bolje od novčanice od 5 dolara, nismo se morali baviti kusurom.
Nisam trebao obavijestiti nijednu banku ili financijsku tvrtku o svom putovanju u El Salvador. Nisam bio zabrinut da moja kreditna kartica ne radi. U El Zonteu se može nazrijeti potencijal peer-to-peer globalnog financijskog sustava. Impresioniralo me koliko trgovaca prihvaća bitcoin, koliko je lako bilo platiti i koliko je većina ljudi upoznata s tom tehnologijom.
Htio sam Karli dati napojnicu, pa je izvadila svoj osobni telefon i bljesnula QR iz vlastitog bitcoin novčanika. Skenirao sam ga i poslao joj BTC u vrijednosti od 10 dolara, koji je odmah doputovao u njezin novčanik preko mreže odgovarajućeg naziva Lightning Network. Rekao sam joj da ako uštedi ovih 25.000 satoshija 10 godina, vjerojatno će s njima moći kupiti auto 2031.
Karla je koristila bitcoin tek nekoliko mjeseci, ali činilo se da je shvatila da se ne šalim. Poput većine Salvadoraca - čak i onih koji su već u bitcoin ekonomiji - još uvijek nije sigurna oko nove valute i još uvijek prima plaću u dolarima. No rekla mi je da svoje napojnice štedi u bitcoinu i da je, kad se sve uzme u obzir, "vrijedilo rizika".
Pet dana nakon mog razgovora s Karlom, novi nacionalni zakon stupio je na snagu u El Salvadoru, čime je bitcoin postao zakonsko sredstvo plaćanja uz američki dolar. Potez koji je prvi put najavio 5. lipnja 2021. predsjednik Nayib Bukele, zaprepastio je svijet i dospio na naslovnice svih najvećih medija.
Mnogi bitcoin entuzijasti predviđali su da će jednog dana vlade država početi usvajati bitcoin. No većina je mislila da će država pretvoriti fiat u BTC kako bi ih držala kao rezervnu klasu imovine koja služi kao sredstvo za pohranu vrijednosti u bilanci središnje banke. Gotovo nitko nije predvidio da će prva vlada koja je službeno prihvatila bitcoin isti koristiti kao mrežu za plaćanja i sredstvo razmjene.
Budući da je bitcoin sada zakonsko sredstvo plaćanja, Salvadorci ne moraju plaćati porez na kapitalnu dobit ako njihov BTC poraste u vrijednosti u odnosu na dolar, a mogu ga koristiti za podmirenje dugova prema bankarskom sustavu. Ako se uvođenje bitcoina nastavi prema obećanjima vlade, uskoro će se izum Satoshija Nakamota moći koristiti za kupnju robe ili usluga bilo gdje u zemlji. Međutim, ujutro na dan provedbe zakona 7. rujna, skepticizam je ispunio zrak. Bi li državna aplikacija “Chivo” radila? Bi li Lightning bio dio sustava? Nitko nije znao jer je administracija, koju je vodio mladi populist Bukele, držala građane u neznanju o detaljima uvođenja.
Samo nekoliko dana prije stupanja zakona na snagu, bio sam jedan od mnogih koji su sumnjali da će sve proći glatko. Svakako nisam mislio da će funkcionalnost Chivo novčanika — koja je bila tajna čak i za insajdere do posljednje sekunde — integrirati Lightning. Tako sam, ujutro na dan lansiranja, bio šokiran kad sam primio poruku od prijatelja iz El Salvadora, koji mi je rekao da su to nekako uspjeli.
Dao mi je svoju Lightning adresu i poslao sam mu BTC-a u vrijednosti 5 dolara. Sredstva su odmah prešla iz Kalifornije u El Salvador, uz naknade tako malu da je u mom novčaniku pisalo „iznos naknade 0,00 USD“. Nekoliko trenutaka kasnije, moj prijatelj je upotrijebio Chivo novčanik da mi vrati 5 USD, opet, gotovo bez naknade.
Usporedite ovo s tipičnim iskustvom Salvadorca koji pokušava primiti doznaku iz SAD-a putem Western Uniona, gdje ćete možda morati ući u autobus, provesti sat vremena čekajući u redu, proći kroz intenzivan KYC proces, samo da biste dobili 92 dolara isplate od 100 USD zbog iznuđivačkih naknada.
Humanitarne implikacije koje bi aplikacije bazirane na Lightning mreži mogle imati za Salvadorce su ogromne. Nacionalni BDP 23% ovisi o doznakama iz inozemstva, a stanovništvo je više od 2,5 puta ovisno o tim priljevima nego ostatak Srednje Amerike. Sredstva uglavnom potječu iz SAD-a gdje živi više od dva milijuna Salvadoraca koji redovito šalju novac svojim obiteljima.
Kasnije tog jutra, novinar časopisa Bitcoin Aaron van Wirdum ušao je u McDonald's u San Salvadoru očekujući da neće biti spreman uzeti bitcoin. Na njegovo veliko iznenađenje, kada je zatražio da plati u bitcoinu, blagajnik mu je pokazao QR kod koji ga je uputio na web stranicu s Lightning fakturom. Odmah ga je platio i otišao zapanjen uživati u svom desayuno típico (tipičan doručak u El Salvadoru). „Čarobni internetski novac“ bitcoin o kojem je van Wirdum pisao skoro desetljeće sada se mogao koristiti kao jednostavno i brzo sredstvo plaćanja ne samo u McDonald’su, već i u Starbucksu, Pizza Hutu i Wendy’su.
Van Wirdum je proveo još jednu demonstraciju nekoliko dana kasnije. Otišao je na Chivo bankomat kako bi pokušao podići 20 dolara. Kada se QR kod pojavio na ekranu bankomata, on ga je fotografirao i poslao prijatelju u inozemstvu koji je zatim platio fakturu svojim Bitcoin novčanikom, tisućama milja daleko. Bez imalo muke, stroj je ispljunuo čistih 20 dolara.
Jedina provjera osobne iskaznice s kojom se van Wirdum susreo tijekom transakcije bila je jednostavna provjera teksta, koju je prošao s telefonskim brojem čiju je SIM karticu kupio gotovinom od trgovca u El Salvadoru. Ova bi mogućnost zaludila svakog cypherpunka iz sredine 1990-ih.
Dan lansiranja bio je turbulentan. Vlada je morala isključiti Chivo rano ujutro kako bi riješila probleme u posljednjem trenutku. U trgovine aplikacijama puštan je postupno tijekom dana. Neki su korisnici prijavili probleme s prijavom, a analitičari su uočili niz problema s dizajnom. Zabrinutosti oko problema s aplikacijom, nadzorom nad istom i straha od gubitka sredstava nije nedostajalo.
Tog dana bitcoin se srušio 17% u odnosu na dolar, Predsjednik Bukele izjavio je da je tokom tog pada kupio dodatnu količinu bitcoina. Objavio je da je država El Salvador kupila 550 bitcoina javnim sredstvima. Iznos od otprilike 21 milijun dolara u trenutku kupnje. Ta kupnja u tom iznosu od 21 milion dolara napravljena je kao poveznica na jedan od temeljnih postulata bitcoina a to je da broj bitcoina nikada neće niti može biti veći od 21 milion. Globalni mediji uvelike su ismijavali tu kupnju, zajedno s ostatkom uvođenja, koji je posvuda ismijavan, od WIRED-a do The Wall Street Journala.
Ali na kraju dana, aplikacija Chivo je proradila. Neke od očiglednijih grešaka su popravljene, čak i sa smislom za humor. A rasprava o logistici uvođenja zamaglila je širu sliku: vlada je službeno počela povezivati svoje stanovništvo s otvorenom monetarnom mrežom, što je bio izvanredan događaj u geopolitičkoj povijesti. Baš kao što je Engleska nekoć uvela središnje bankarstvo i državni novac kao novčanice, ovdje je bio El Salvador, koji je označio početak možda nove ere s decentraliziranom digitalnom valutom kao zakonskim sredstvom plaćanja. Bukele je mogao tražiti digitalnu valutu središnje banke ili partnerstvo s Kinom, ali je umjesto toga odabrao besplatni monetarni softver otvorenog koda.
Dva najvidljivija ishoda provedbe zakona o Bitcoinu su državna aplikacija Chivo — koju svaki Salvadorac može preuzeti, a zatim upotrijebiti svoj nacionalni identifikacijski broj da zatraži bitcoin u vrijednosti od 30 USD koje je poklonila vlada. Drugi su Chivo bankomati, kojih je oko 200 raspoređenih na području cijelog El Salvadora i na lokacijama unutar SAD-a na fizičkim mjestima na kojima građani mogu besplatno pretvoriti bitcoin iz Chivo novčanika u američke dolare.
Pristalice i kritičari bitcoina bili su iznenađeni kada je Bukeleova administracija otkrila da će uvođenje započeti samo tri mjeseca nakon što je prvi put objavila zakon. Politički, Bukeleova stranka Nove ideje ima super većinu u parlamentu i uspjela je brzo usvojiti zakon unatoč prosvjedima oporbe. Ali tehnološki, nijedna država to nikada prije nije učinila.
Pojavili su se detalji da je u srpnju i kolovozu skupina kompanija Athena, OpenNode, BitGoa, IBEX i Mercada pomogla Bukeleovom timu stvoriti, plasirati i aktivirati Chivo novčanike, Chivo gotovinske točke i odnose s trgovcima diljem zemlje. Vlada tvrdi da je izdvojila približno 223 milijuna dolara za financiranje uvođenja citcoina, a sve je uzeto iz sredstava koje je posudila Centralnoamerička razvojna banka.
U posljednja tri mjeseca Bukeleova državna uprava radila je netransparentno. Sve do posljednje sekunde nitko nije znao koje su tvrtke angažirane za izradu aplikacija, bankomata i cijelog sustava u pozadini. Nitko ne zna što će vlada učiniti s bitcoinom koji je kupila. Nitko ne zna točno kako će trust vrijedan 150 milijuna dolara — osnovan za pružanje likvidnosti građanima koji žele trgovati svojim bitcoinom za dolare — funkcionirati. Umjesto da ove detalje podijeli na tradicionalan način, Bukele ih povremeno pusti uživo putem svog profila na Twitteru, personificirajući digitalni populizam.
U isto vrijeme kada je zakon o bitcoinu stupio na snagu, Bukeleova vlada također je najavila da će raspustiti više od 100 sudaca. Vrhovni sud (koji je Bukele ranije ove godine okupio sa svojim pristašama) također je presudio da će se on moći kandidirati za još jedan predsjednički mandat 2024., te tako kršeći ustav. Zaklada za ljudska prava (Human Rights Foundation), gdje sam zaposlen, bila je jedna od mnogih međunarodnih organizacija koje su oštro kritizirale Bukeleove antidemokratske akcije.
Kontradikcija je zapanjujuća. S jedne strane, postoji vlada koja svojim građanima daje novu valutu koja se ne može devalvirati, cenzurirati ili zaplijeniti. S druge pak strane, ista ta vlada slijedi nacrt koji je Hugo Chávez koristio 2000-ih u Venezueli za konsolidaciju vlasti, samo puno brže.
Situacija je puna proturječja. Bazični, miroljubivi seoski pokret koji je započeo u El Zonteu inspirirao je nacionalni, prisilni zakon od vrha prema dolje. Novac izvan vladine kontrole gurnula je vlada koja želi kontrolirati sve više i više salvadorskog društva. Populistički vođa iznudio je zakon koji ne bi imao šanse u zemlji poput SAD-a, gdje financijski sustav ima tako visok stupanj kontrole nad izabranim političarima. Paradoksi ovog tipa otežavaju brzinsku analizu ovog slučaja. Zasigurno to nije situacija crno-bijelo.
Hoće li svijet za 10 godina gledati na zakon o bitcoin kao na neuspjeli eksperiment ili kao na vizionarsku odluku? Samo će vrijeme pokazati. U međuvremenu, rasprave oko usvajanja bitcoina nastavit će se između promotora i skeptika.
Ako pogledamo iz daljega, čini se krajnje nemogućim da bi El Salvador od svih mjesta bio prva zemlja koja je uvela financijsku tehnologiju sljedeće generacije poput bitcoina. Bilo kako bilo, u povijesnim knjigama to pravo neće biti pripisano Japanu, SADu, Njemačkoj ili možda Brazilu. Umjesto toga, studenti bi u narednim desetljećima mogli čitati o El Salvadoru, ili, kako naziv zemlje u prijevodu sa španjolskog glasi "Spasitelj".
II. MALO VJEROJATNO MJESTO ZA FINANCIJSKU REVOLUCIJU
Stiješnjen između Gvatemale i Hondurasa, El Salvador — najmanja i najgušće naseljena država u Srednjoj Americi, s prosječnim BDP-om po glavi stanovnika od oko 3500 dolara — malo vjerojatno je nulta točka za financijsku revoluciju.
Pa ipak, baristi, prodavači pupusa i instruktori surfanja u selu El Zonte bolje su upoznati s konceptom i upotrebom bitcoina od većine „titana“ na Wall Streetu i Silicijske doline i imaju daleko dublje razumijevanje o tome što je to bitcoin od većine bankara središnjih banaka ili direktora Fortune 500 kompanija.
Kako je zemlja u kojoj je prosječni mjesečni prihod manji od 300 dolara po stanovnilu pobijedila sve svjetske industrijske sile time što je prva usvojila Lightning mrežu kao nacionalni sustav za plaćanja, čini se kao holivudski film. Ali, kako kažu, istina je čudnija od fikcije.
Povijesno gledano, El Salvador je doživio sudbinu sličnu mnogim zemljama globalnog juga, gdje unatoč bogatim poljoprivrednim resursima, zemlja mora uvoziti hranu. Komercijalne operacije velikih razmjera dominirale su El Salvadorom tijekom prošlog stoljeća, iskorištavajući najbolje agrarne izvore za izvoz globalnim potrošačima, na račun lokalnog stanovništva. Borba oko vlasništva zemlje kulminirala je 1932. s La Matanzom, najsmrtonosnijim masakrom u zemlji, gdje je vojska ubila više od 30.000 seljaka.
Većina konsolidacije zemljišta u zemlji povijesno se vrtjela oko kave, koja je bila poznata kao el grano de oro ili zrno zlata. Do 1920-ih, usjev je činio 90% izvoza zemlje. Do kasnih 1970-ih kava je činila polovicu BDP-a El Salvadora, čineći zemlju trećim najvećim svjetskim proizvođačem. Deset posto teritorija zemlje još uvijek je pokriveno plantažama kave. Fraza "Banana republika" je okrutna, ali na neki način točno opisuje sudbinu mnogih Salvadoraca jer su često bili podređeni interesima multinacionalnih korporacija i stranih sila.
Godine 1979. izbio je brutalni građanski rat koji je proizašao iz desetljećima starog sukoba oko zemlje i vanjske kontrole, sukobivši desničarski režim i ljevičarsku gerilu. Salvadorci su bili žrtve hladnoratovskog posredničkog sukoba između SAD-a i SSSR-a. SAD je podupirao salvadorski režim oružjem i novcem kako bi se borio protiv revolucionara koji su se zakleli da će tražiti natrag zemlju od stranih korporacija.
Službeni američki narativ bio je da su ti gerilci bili dio komunističke zavjere koju su poduprli SSSR, Kuba i Istočna Njemačka. I dugi niz godina, Sovjeti su doista podržavali radikalni ljevičarski FLMN (El Salvadorska lijeva radikalna stranačka orijentacija) oružjem i obukom. Na kraju Carterove administracije, SAD je odgovorio podupiranjem "najveće protupobunjeničke kampanje od Vijetnamskog rata".
Salvadorski režim bio je iznimno brutalan, ali je dobio stalnu podršku SAD-a u svom ratu protiv marksističkog terora. Godine 1980. nadbiskup Oscar Arnulfo Romero, koji je koristio svoju platformu za kritiziranje hunte — pozivajući je da “zaustave represiju” — ubijen je dok je držao privatnu misu. Pucnjavu je orkestrirao Roberto D’Aubuisson (također poznat kao “Blowtorch Bob” po jednoj od njegovih omiljenih metoda mučenja), koji je diplomirao na School of Americas, zloglasnom vojnom centru za obuku u Fort Benningu, Georgia. Nakon ubojstva metastaziralo je nacionalno nasilje.
SAD je na kraju dao 5 milijardi dolara salvadorskom režimu tijekom 1980-ih da zadrži komunizam na odstojanju. Tijek sredstava nakratko je zamrznut 1980. od strane Jimmyja Cartera, nakon što su režimske snage silovale i ubile tri američke časne sestre i američkog misionara, ali su ponovno aktivirani nedugo prije nego što je Ronald Reagan preuzeo dužnost. Kada je odluka o obnovi potpore javno dovedena u pitanje, Reaganova savjetnica za politiku Jeanne Kirkpatrick branila je taj potez rekavši da časne sestre "nisu bile samo redovnice... one su bile i političke aktivistice."
Početkom 1980-ih, više američkih dolara pomoći i vojne potpore stizalo je u El Salvador nego u bilo koju drugu zemlju, osim Izraela ili Egipta. Osoblje američkog veleposlanstva u San Salvadoru bilo je veličine osoblja u New Delhiju, unatoč tome što su služili zemlji koja je bila 200 puta manja. Salvador je, u očima Washingtona, bio kritična linija obrane od sovjetskog utjecaja.
Dvanaestogodišnji građanski rat uništio je infrastrukturu zemlje, vrativši proizvodnju, trgovinu, poljoprivrednu proizvodnju i životni standard desetljećima unazad. Do 1998., na primjer, kupovna moć urbanih Salvadoraca bila je samo jedna trećina onoga što je bila 1980. Za rat koji je dijelom bio sukob oko bogatstva i raspodjele zemlje, tragedija je bila u tome što su nejednakost i stvarne plaće bile još gore nakon rata nego prije.
Više od milijun ljudi je raseljeno, a više od 75 000 ubijeno, često na barbarski način kao upozorenje ostatku stanovništva. Prema komisiji UN-a za istinu, oko 85% žrtava ubile su paravojne formacije i odredi smrti koje podržavaju SAD.
Povjesničari još uvijek iskopavaju ostatke onih koje su ubile snage uz podršku SAD-a početkom 1980-ih, uključujući i mjesto jednog užasnog incidenta u El Mozoteu. U ovom planinskom području malih sela u prosincu 1981. više od 900 ljudi masakrirano je od strane bataljuna Atlacatl, posebne naoružane jedinice koja je obučavana na američkom tlu. Dvjesto četrdeset i osam poginulih bila su djeca mlađa od šest godina. Smatra se najvećim masakrom u modernoj povijesti Latinske Amerike i "središnjom parabolom" Hladnog rata.
Izvještaje iz prve ruke iz El Mozotea bolno je čitati. Neizreciva okrutnost divljačkih vojnika zorno je prikazana u izvješću New York Timesa, koje je napisao novinar koji je posjetio to područje nekoliko tjedana nakon zločina. Pa ipak, nekoliko mjeseci kasnije, Reagan je Kongresu SAD-a potvrdio da "iako ozbiljni problemi i dalje postoje, zaključujemo da Vlada El Salvadora ulaže usklađene i značajne napore kako bi se pridržavala međunarodno priznatih ljudskih prava."
Branitelji uplitanja SAD-a tijekom građanskog rata u El Salvadoru opravdavaju krvoproliće govoreći da bi zemlja pala na putu komunističke Kube da Amerikanci nisu intervenirali. Ali 75 000 života i 15 godina izgubljene gospodarske aktivnosti teška je cijena. Tijekom proteklih 25 godina El Salvador se liječio i oporavljao, ali je i dalje bez snažne vladavine zakona i još uvijek je obilježen iznimnom količinom nasilja.
Više od 500.000 Salvadoraca pobjeglo je tijekom 1980-ih, uspostavivši snažan protok migranata u SAD, ali nakon što je građanski rat završio 1992., predsjednik Clinton dopustio je da posebna pravila za salvadorske migrante završe. Deseci tisuća poslani su kući praznih ruku. Mnogi od tih mladića osnovali su i pridružili se bandama, primjerice MS-13, koja je osnovana u Los Angelesu i tek Clintonovom odlukom potisnuta u El Salvador.
Između 2000. i 2017. približno 2,5 milijuna ljudi ubijeno je u Latinskoj Americi, Srednjoj Americi i na Karibima, u usporedbi s 900 000 ubijenih u ratovima u Siriji, Iraku i Afganistanu tijekom tog istog vremena. El Salvador leži u središtu ovog nasilja, uglavnom kao rezultat sukoba bandi. 2015. godine El Salvador smatran je najopasnijom zemljom na svijetu koja nije u ratu.
Prema izvješću iz 2015., “strah je prožeo svakodnevni život, osobito u siromašnim zajednicama gdje su bande zauzele većinu njihovih teritorija. Stanovnici koji prijeđu nevidljivu crtu između njih — obično most bezazlenog izgleda, cestu ili park — riskiraju batine ili čak smrt. Taksisti se boje pogrešnih skretanja koja mogu dovesti do pljačke ili otmice. Izleti u kupnju, ljubavni susreti i nogometne utakmice ograničeni su sigurnosnim razlozima. Ni ostanak kod kuće nije jamstvo sigurnosti...
“Prodavači, frizeri i vlasnici restorana često su napadnuti od strane iznuđivača, koji obično prijete podmetanjem požara ili odsijecanjem ušiju ili prstiju supružnicima ili djeci. Roditelji sa sve većom uzbunom promatraju kako se njihovi sinovi i kćeri približavaju pubertetu - i neizbježne pritiske koji slijede da se pridruže lokalnoj bandi. Često se nema kome obratiti za podršku: učitelji se boje učenika, a policija se boji ući u mnoge zajednice.”
Bez obzira na nečije stavove o bitcoinu, zapanjujuće je da se o mjestu o kojem se ne tako davno govorilo kao o ratnoj zoni sada diljem svijeta raspravlja kao o pioniru nove financijske tehnologije.
III. TRAUMA DOLARIZACIJE
Nacionalna ekonomska borba pratila je poslijeratno nasilje u El Salvadoru. Danas kava, stočarstvo, drvena građa i ribolov čine bazu izvoza robe koja ne može zadovoljiti potrebe rastućeg stanovništva. Zemlja je zabilježila napredak od kraja rata, ali nije bila u stanju podmiriti svoj vanjski dug, te se i dalje oslanja na inozemnu pomoć, zaduživanje i doznake. Gospodarski rast također je usporen katastrofalnim prirodnim katastrofama, s razaranjima od uragana Mitch 1998. koji je prouzročio štetu od 400 milijuna dolara i potresom magnitude 7,6 2001. godine koji je prouzročio štetu od 2,8 milijardi dolara.
Kao što kaže salvadorska izreka, "naš najveći izvoz su naši ljudi". Istraživanje ukazuje na inozemne novčane doznake kao jedan od glavnih razloga za smanjenje siromaštva u El Salvadoru u posljednjih 25 godina. Tokovi - koji čine otprilike četvrtinu BDP-a - su vitalni, ali sve to vrijeme i trud koji Salvadorci potroše u Los Angelesu, Washingtonu ili New Yorku idu na izgradnju stvari i pružanje usluga Amerikancima, a ne Salvadorcima kod kuće.
Salvadorska vlada je 2001. godine uvela američki dolar kao zakonsko sredstvo plaćanja, što je brzo zamijenilo tradicionalni colón kao nacionalnu valutu. Predsjednik Francisco Flores najavio je prijelaz u studenom 2000., a implementacija se dogodila 1. siječnja 2001., samo 39 dana kasnije. Zemlja je bila 98% dolarizirana u samo 18 mjeseci. Iznenadni zaokret nije ostavio prostora za javnu raspravu, te je pobudio sumnju da je potez napravljen u korist elita, a ne većine stanovništva.
Za razliku od Ekvadora, koji se nosio s ozbiljnom inflacijom, dolarizacija u El Salvadoru nije uvedena da bi se riješila hitna situacija. Inflacija je 2000. godine iznosila 4,3%. Umjesto toga, dolarizacija je bila makroekonomski recept. Zagovornici su rekli da bi to pomoglo u očuvanju kupovne moći radnika i zaštitilo ih od monetarne zloporabe vlade. Označavano je kao nešto što će olakšati trgovinu, spriječiti monetizaciju duga, privući strana ulaganja i sniziti kamatne stope. Banke bi posebno mogle imati koristi, budući da su niže kamatne stope značile da mogu jeftinije posuđivati iz inozemstva i posuđivati unutar zemlje radi zarade.
Međutim, prema Silviji Borzutsky, profesorici političkih znanosti na Sveučilištu Carnegie Mellon koja je proučavala dolarizaciju El Salvadora, politika je "imala izuzetno negativne učinke na skupine s najnižim prihodima, a da nije učinila mnogo da pomogne ukupnom gospodarstvu".
Istraživanje iz 2002. godine koje je proveo Instituto Universitario de Opinion Publica pokazalo je da samo 2% Salvadoraca smatra dolarizaciju postignućem, dok 62,2% misli da je bila štetna za naciju. Drugo istraživanje Sveučilišta Srednje Amerike iz 2002. pokazalo je da je 61% ispitanika iz El Salvadora reklo da je dolarizacija imala "negativan učinak na njihovu osobnu ekonomsku situaciju". Prema dokumentu Sveučilišta Srednje Amerike, "sektor koji je najviše profitirao od procesa dolarizacije bio je financijski sustav, koji se više ne suočava s rizikom da će njegova plaćanja biti povećana zbog moguće devalvacije koju je odlučio politički krug."
U vrijeme dolarizacije, 21% stanovništva El Salvadora nije znalo čitati, a još veći postotak stanovništva imao problema s određivanjem cijena stvari u ekonomiji baziranoj na dolaru, gdje se sve dijelilo tečajem od 8,75 colóna za jedan dolar. Prema suvremenoj studiji, “poduzećima nije bilo dopušteno povećati cijene u dolarima u odnosu na one koje koštaju u colónima. Dakle, na formalnom tržištu cijene se zaokružuju na sljedeći cent, a inflacija od zaokruživanja je minimalna. Na neformalnom tržištu, gdje posluju siromašni, situacija je potpuno drugačija... gotovo da nema regulacije, pa su prodavači često postavljali cijene u dolarima puno više od onih koje su naplaćivali u kolonama. Jedan je sudionik primijetio, 'neki ljudi iskorištavaju promjenu i za ono što je prije bilo sedam colóna sada naplaćuju dolar.' Sa sedam colóna na dolar inflacija je 25 posto.”
Primjećuje li sličnost situacije u Hrvatskoj u kojoj se nacionalna valuta kuna od 1.1.2022. zamjenjuje eurom.
Još veći gubitak kupovne moći došao je kao rezultat razlike u potrošačkim navikama među siromašnijim klasama, koje kupuju stvari nekoliko puta dnevno za razliku od jednom tjedno ili mjesečno, kao što to rade srednje ili više klase, što je rezultiralo stalnijom izloženošću rastućim cijenama. Glavna navedena korist od dolarizacije - niže kamatne stope – zaobišla je stanovništvo s nižim prihodima, budući da siromašni obično ne dobivaju zajmove od banaka, već od iznuđivačkog neformalnog sektora. Prema podacima iz 2002. godine, 70% kredita u El Salvadoru tada su davale četiri banke, a 60% ukupnog zaduživanja činili su krediti za 400 klijenata.
Ostale frustracije zbog dolarizacije proizašle su iz osjećaja da je politika jednostavno bačena na stanovništvo prebrzo i bez konzultacija, te da je domaća valuta zamijenjena imperijalnom, od strane sile koja je pomogla brutalnom režimu da uništi zemlju tijekom građanskog rata .
Negativni stavovi o dolarizaciji trajali su dugi niz godina. U izvješću Los Angeles Timesa iz 2007., intervjuirana je prodavačica krumpira po imenu Janette, koja je rekla da je prije prodavala 50 kilograma svaki dan, ali sada je bila "sretna što je toliko može prodati u tjedan dana". Citirali su je kako je rekla “život je sada teži. Dolar je prokletstvo.”
Sredinom 2000-ih prosječne plaće u El Salvadoru porasle su za samo 4%, dok su cijene hrane i pića porasle za 14%. Poljoprivrednici i prodavači poljoprivrednih proizvoda suočili su se s borbom ne samo s višim cijenama proizvoda, već i s manjom potražnjom za njihovim proizvodima. Još jedan sudionik priče Los Angeles Timesa je uzgajivačica pilića koja je bila prisiljena uništiti svoje stado i napustiti svoj posao kao rezultat dolarizacije, što je rezultiralo ishodom u kojem si više nije mogla priuštiti ni da sama jede piletinu.
Sudbinu koju dijele druge zemlje koje koriste valutu snažnijeg gospodarstva - poput, na primjer, zemalja CFA zapadne i središnje Afrike - dolarizacija je značila da El salvadorska vlada nije mogla prilagoditi valutu kako bi roba i usluge bile konkurentne, te da su plaće „ostale skupe“ u usporedbi s onima u drugim zemljama. Pet godina nakon dolarizacije, uvoz El Salvadora rastao je []"gotovo tri puta brže od izvoza"](https://www.latimes.com/archives/la-xpm-2007-aug-04-fi-dollarize4-story.html), čemu je pridonjeo i uspon Kine, koja je devalvirala svoju valutu kako bi ostala konkurentna na svjetskom tržištu.
Dolarizacija je bolna uspomena za mnoge Salvadorce, a ideja nove promjene valute odozgo prema dolje je zastrašujuća. Iznenadna objava i provedba Bitcoin zakona vraćaju stare strahove kod El Salvadoraca.
Obično, kada vlada promijeni valutu, to nije dobro za ljude.
Hoće li ovaj put biti drugačije?
IV. Selo
Moglo bi se reći da je malo vjerojatna priča o usvajanju Bitcoina u El Salvadoru započela prije otprilike 15 godina, prije nego što je itko ikada čuo za Satoshija Nakamota, kada su Jorge Valenzuela i Ramon "Chimbera" Martinez imali sreće.
Odrastajući u El Zonteu, primorskom selu s ne više od 3000 ljudi, rekli su mi da je bilo vrlo malo prilika za mlade ljude poput njih da učine nešto drugačije. Njihove su obitelji generacijama živjele na tom području, brinući se o imanju bogatih veleposjednika iz glavnoga grada ili loveći ribu na obali.
"Moj otac je ribar, Jorgeov otac je ribar", rekao mi je Martinez. "Živimo u prirodnom raju, s toplim vremenom, dobrom hranom... i prijateljskim ljudima, ali naše obitelji nikada nisu imale prave ekonomske prilike."
Njihovi bi se životi mogli nastaviti tim putem da nije bilo socijalne radnice koja je došla u El Zonte i u njih posijala sjeme inspiracije, naučila ih da nada postoji i pokušala ih uputiti na novi put. "Razvili smo san da promijenimo našu stvarnost", rekao je Martinez.
Ulaganje socijalnog radnika se isplatilo. Valenzuela i Martinez pronašli su karijeru u izgradnji restorana, upravljanju nekretninama i podučavanju ljudi surfanju. Malo po malo, pomogli su izgraditi El Zonte u ono što je danas.
“Naučili smo da za promjenu naše zajednice prvo moramo promijeniti druge ljude,” rekao je Martinez. "Ako se samo vi promijenite, to nije dovoljno."
Ali put je bio težak. Martinez je rekao da iako su on i Valanzuela imali koristi od mentorstva, većina ljudi oko njih nije.
"Izgubili smo prijatelje, izgubili smo obitelj, počeli smo viđati djecu koja više nisu sanjala", rekao je Martinez. Ekonomska depresija i nasilje bandi bili su loši, ali to nije bio glavni problem. Najviše što nas je pogodilo bile su propuštene prilike.
Godine 2006. Martinez i Valenzuela, zajedno sa svojim prijateljem Hirvinom Palmom, kreirali su program koji su nazvali "svjetlosna točka u tami", čiji je cilj bio stvaranje obitelji za djecu koja nisu imala svoje obitelji.
"Mnogo djece nema oca", rekao je Martinez. "Zato smo stvorili društvenu strukturu da se uhvatimo u koštac s tim, da stvorimo promjenu kroz djecu."
Oni bi mentorirali djecu koja su izgubila put i pružili im novu mrežu podrške. Tijekom godina, neki od stotina studenata s kojima su radili uspjeli su dospjeti na sveučilište, umjesto u bande. Program su nazvali Fill Up The Tank Of Love.
"Svi imamo spremnik", rekao je Martinez, "ali mora biti pun."
Problem je bio u tome što su programi Martineza i Valenzuele počeli gubiti na snazi prije nekoliko godina, kako su novčani tokovi počeli presušivati. Jednog dana, rekao je Martinez, došao im je jedan Amerikanac s idejom.
Nakon građanskog rata, surferi i backpackeri počeli su dolaziti u područje oko El Zontea. Jedan od tih turista bio je Mike Peterson koji je došao iz kalofornije.
“Kada smo prvi put upoznali Mikea,” rekao je Martinez, “bio je jedan od rijetkih koji su zapravo počeli provoditi vrijeme s nama mještanima, koji su počeli vjerovati u ovu zajednicu.”
Oko 2013. godine njih troje su počeli ozbiljno surađivati, stipendirajući, mentorirajući i zapošljavajući mlade u okolici.
Godine 2019. anonimni donator prišao je Petersonu i obećao veliku donaciju zajednici, pod jednim uvjetom a to je da će donacija biti dana u bitcoinu i da će biti proširena kroz zajednicu u El Zonteu na temelju cirkularne ekonomije.
"Nismo znali ništa o bitcoinu", rekao je Martinez, "ali mi smo sanjari i vjerovali smo u Mikea."
Prvi lokalni poduzetnik koji je počeo prihvaćati bitcoin kao sredstvo plaćanja bila je Valenzuelina majka, koja se zove Mama Rosa. Godine 2019. počela je prodavati pupuse (tradicionalno jelo u El Zonteu) za bitcoin djeci koja su zaradila satoshije (jedan bitcoin podijeljen je na 100 miliona satoshija) kroz programe Martineza i Valenzuele za svoj rad u zajednici.
Jedne sam večeri s grupom prijatelja šetao ulicom u El Zonteu do prodavaonice Mame Rose gdje su se prodavale pupusi. To je skromna mala radnja uz cestu, nekoliko metara udaljena od lokalne autoceste, ali služi kao popularno okupljalište mještana i mjesto je s posebnom poviješću u priči El Zonte.
Naručili smo razne pupuse, a platili smo ih s bitcoinom. Na kraju našeg obroka sjeo sam s mamom Rosom i pitao je: Kako je bilo kad je njezin sin rekao da bi trebala početi primati uplate u „čarobnom internetskom novcu?“ Je li mislila da je lud?
Nasmijala se. “Nisam mislila da je lud, ali sam dvojila oko valute”, rekla mi je.
Posljednji put kad je vlada napravila veliku promjenu valute, ona je patila. Kad sam spomenuo dolarizaciju, Mama Rosa je napravila grimasu, kao da trpi fizičku bol.
"Nismo htjeli dolar, htjeli smo zadržati colon (lokalna valuta)", rekla je. Nakon početka tranzicije, suočila se sa značajnom inflacijom cijena. "Bilo je jako teško", rekla je.
Dakle, isprva, imajući ovo na umu, nije bila sigurna u Valenzuelin plan. Ali ona je vjerovala u njega i počela prihvaćati novu valutu, i što je još važnije, počela je štedjeti dio nje u novčaniku svog telefona.
Danas svu svoju zaradu drži u bitcoinu. Ona zna da je cijena bitcoina podložna značajnim promjena, ali je prihvatila tu značajku. Ponosno je pokazala iza sebe na impresivan kamion koji je stajao pokraj restorana i rekla mi da ga je nedavno mogla kupiti zahvaljujući rastu svoje ušteđevine koju je imala u bitcoinu. Kad sam je pitao je li iznenađena porastom vrijednosti bitcoina, nasmijala se.
"Naravno da sam iznenađena", rekla je. "Pravim banku!"
Rekla mi je da je nevjerojatno ponosna na svog sina, ne samo zato što je donosio pametne i mudre odluke, već zato što je poboljšao živote mnogih ljudi.
Pitao sam je što bi savjetovala svojim sumještanima i sumještankama koji se boje Bitcoin zakona.
"Postoji veliko nepovjerenje prema svemu novom", rekla je. “Povrh toga, prevaranti su ovdje nazivali ljude, pokušavali ih prevariti za njihov bitcoin tražeći da im ga pošalju za robu ili uslugu, a zatim nestajali. Da bismo dobili punu korist, potrebno nam je obrazovanje i znanje.”
“Ali na kraju”, rekla je, “nema se čega bojati. To je samo druga valuta.”
V. Bitcoin plaža
Valenzuela mi je rekao da je početna ideja iza Bitcoin plaže imala maloili nikakve veze s inozemnim doznakama. Cilj je bio stvoriti cirkularnu ekonomiju (kružno gospodarstvo). Ključni dio napora bila je izgradnja Hope Housea (Kuća nade), moderne višekatnice u El Zonteu u kojoj bi se moglo odvijati obrazovanje o Bitcoinu.
Ali veliki izazov je i dalje tu. Trgovci su govorili za bitcoin: "Ako ga ne mogu dodirnuti, neću ga koristiti."
Dakle, isprva je vodstvo Bitcoin plaže davalo papirnate bitcoin priznanice studentima i drugima koji su bili dio programa. Kad bi bitcoin pao na tržištu, Kuća nade ih je nastavila sve više podupirati. U početku su svi studenti htjeli zamijeniti svoja bitcoin za dolare što prije. Ali s vremenom su počeli zadržavati sve više i više svog bitcoina i na kraju su naučili kako svatko može biti vlastita banka i držati stvarni bitcoin u vlastitim novčanicima bez da njima itko može pristupiti osim njih samih.
Valenzuela mi je rekao da kada su konačno uvjerili prve male trgovce u gradu da prihvate bitcoin, to je bilo prvi put da je većina njih izvršila digitalne transakcije i prvi put da su počeli ozbiljno razmišljati o štednji.
"Zapamtite", rekao je Valenzuela, "ljudi ovdje nemaju bankovne račune."
"U našim zajednicama nemamo tečajeve financijske pismenosti i nitko ne daje savjete mladima", rekao je Valenzuela. "Ali Bitcoin je izvrstan učitelj."
Obitelji su prvi put u životu počele štedjeti kako bi kupili neku imovinu.
“Ljudi ovdje nemaju pristup dionicama ili nekretninama”, rekao je Valenzuela.
Bitcoin je pomogao u uključivanju u financijski sustav. Valenzuela je rekao da možete osjetiti kako zajednica počinje štedjeti za budućnost te da je to veliki psihološki pomak.
U sklopu Bitcoin plaže obrazovana je grupu vođa zajednice kako bi pomogli ljudima da se snađu u tome kako koristiti novu valutu. Valenzuela ih je nazvao "plemenom za financijsku uključenost". Zahvaljujući njima, rekao je, “ishod je da djeca nisu toliko zainteresirana za odlazak na mračnu stranu. Više ih zanima budućnost.”
Zbog toga su novu zgradu Bitcoin plaže — lijepo izgrađenu i dobro opremljenu prema svim standardima — nazvali Kuća nade. Martinez je rekao da je to dio sna o budućnosti u kojoj će ljudi imati slobodu birati svoju sudbinu.
Zahvaljujući novoj paradigmi, rekao je Martinez, ljudi širom svijeta sada govore o El Salvadoru na drugačiji način. Ne radi se samo o bandama i pranju novca. Ljudi govore o retorici i narativu koji je optimističan.
"Ljudi pričaju o hrani, pupusama, surfanju, vremenu, mogućnostima ulaganja - ovo postaje zemlja mogućnosti", rekao je Martinez.
“Kad smo prvi put uveli bitcoin bankomat”, rekao je Martinez, “Ljudi su se smijali. Sada se ne smiju.”
“Konačno smo prvi u nečemu osim stope ubojstava. Sve ove inovacije nisu se dogodile u Europi ili Sjedinjenim Državama ili čak Silicijskoj dolini,” rekao je Martinez, “već upravo ovdje u El Zonteu. Druga mjesta i gradovi sada nas zovu, tražeći od nas da s njima podjelimo našu tajnu uspjeha. Nema nikakve tajne. Samo naporan rad i izgradnja zajednice.”
Danas Bitcoin plaža dijeli svoju filozofiju s drugim zajednicama u regiji, s jednom po jednom. Valenzuela i Martinez svaki tjedan odlaze u nove gradove, pomažu ljudima da započnu s kkorištenjem bitcoin novčanika i poklone im malo bitcoina. Kad bi vlada učinila tako nešto poput poklanjanja bitcoina, rekli su, ljudi bi bili veoma skeptični i mislili da se zasigurno postoje nekakvi skriveni motivi. Ali budući da smo mi seljani poput njih ljudi su nam skloni vjerovati i otvoreni su za prihvaćanje promjena i napretka.
“Prekrasno je što cijela zemlja sada može imati pristup financijskom sustavu. Ovome smo se nadali prije 15 godina,” rekao je Martinez uz veliki osmijeh. “Početak sna je ostvaren. Naš rodni grad više nije zastrašujuće mjesto na zemljovidu, već uzbudljivo mjesto na koje možete otići. Pa sada slavimo.”
“Ali Bitcoin zakon je samo početak. To nam neće olakšati posao", rekao je Martinez. “Trebalo nam je dvije i pol godine da izgradimo zajednicu oko ove ideje sa samo 3000 ljudi. Zemlja od šest milijuna? Za to će trebati vremena.”
VI. Poklon
Kad sam sjedio s Petersonom na trijemu u njegovom domu u El Zonteu, rekao mi je da je prvobitno došao u El Salvador 2004. Stvari su izgledale kao da su u usponu. Prošlo je desetljeće od građanskog rata i ljudi su se nadali.
Njegova obitelj kupila je kuću u malom surferskom gradu i počela ondje provoditi nekoliko mjeseci godišnje, volontirajući i pomažući u naporima zajednice povezanima s crkvenim grupama koje su vodile sirotišta, pomažući u rehabilitaciji bivših članova bandi i radeći sa žrtvama trgovine ljudima (u smislu seksualne eksploatacije).
Ali velika financijska kriza, koju je iznjedrio Wall Street, snažno je pogodila El Zonte i El Salvador. Bande su već bile problem, rekao je, ali su postale mnogo gore 2008. i 2009. Nasilje je kulminiralo 2016.
Danas se skate park nalazi preko puta Petersonove kuće, na samoj plaži. Ali prije nekoliko godina na tom mjestu se nalazila mala kuća.
U noći kad je Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a na izborima 2016., Peterson je kod kuće gledao kako rezultati toga polako pristižu. Čuo je nekoliko pucnjeva i izašao van pogledati što se dešava. Nije mogao ništa vidjeti od mraka pa se vratio unutra. Ali kad je ujutro izašao na ulicu, vidio je kako policija izvlači tijelo iz kuće preko puta.
Njegov susjed je ubijen sa 40 metaka, samo nekoliko koraka od mjesta na kojem sam sjedio, intervjuirajući Petersona pet godina kasnije. To je bila treća osoba ubijena u tri tjedna u Petersonovom bloku u El Zonteu, rekao je. Ljudi u to vrijeme nisu izlazili noću, rekao je. Neki su čak pobjegli iz zemlje, odlazeći u Nikaragvu ili Gvatemalu. Lokalni vlasnici tvrtki plaćali su novac za zaštitu bandama.
“Ako ne platiš,” rekao je, “ubili bi te.”
Peteron je rekao da je to ciklus koji je najviše utjecao na najniži sloj društva: Osiromašeni osjećaju da ih imućni sputavaju, pa odgovaraju nasiljem, ali na kraju uglavnom strada niža klasa, jer si samo imućni mogu priuštiti angažiranje privatnog osiguranja. U proljeće 2019., jedan od Petersonovih prijatelja pitao je želi li se povezati s donatorom koji je zainteresiran za filantropiju kroz bitcoin. Rekao je sigurno, rado će razgovarati. Bio je obožavatelj bitcoina, ali do tog trenutka nikada nije razmišljao o tome da ga implementira u svoj rad.
Donator je bio anoniman, pa se Peterson sastao sa svojim vezama. Zahtjev je bio da se dar može dati za rad u zajednici u El Zonteu, ali to će biti u bitcoinu, a bitcoin je trebalo ugraditi u lokalne programe. Donator nije želio da se bitcoin proda za dolarima, želio je da cirkulira, da postane dio lokalne filozofije, a ne samo "sredstvo koje že poslužiti da se prebrodi loš period".
Peterson je bio otvoren za ideju jer je lokalni bankarski sustav bio iznuđivački, birokratski i slomljen. Bilo je "tako teško" dobiti novac iz SAD-a, s višesatnim vožnjama autobusom, dugim čekanjima, visokim naknadama i neobjašnjivim kašnjenjima u isplatama koja su bila uobičajena pojava.
Prema njegovom osobnom iskustvu, prije otprilike 10 godina, Peterson je pokušao kupiti automobil, ali je imao problema s podizanjem novca sa svog američkog računa putem bankomata. Slanje novca trajalo je tjednima, a kada je novac konačno dobio, vlasnik automobila isti je već prodao nekom drugom. Primijetio je da kada stranci pokušaju kupiti nekretninu i uložiti u razvoj područja, postoji odmak od jednog do dva tjedna između slanja i primanja novca, pri čemu obje strane preuzimaju rizik, a poslovi često zbog toga propadaju.
Ali to su tek manje neugodnosti u usporedbi s visokim naknadama s kojima se nose siromašni. "Oni uvijek plaćaju najveću cijenu", rekao je Peterson.
Dakle, Peterson je smislio prijedlog za donatora, uključujući rukom nacrtane dijagrame kako bi bitcoin cirkulirao u gradu i trogodišnji plan za usvajanje. Do kraja ljeta dar je odobren, a Bitcoin plaža je započeo s pokretanjem službenih programa plaćanja pojedincima u bitcoinu za čišćenje zajednice, popravak cesta i početak građevinskih projekata.
Peterson je također stupio u kontakt s tvrtkom Athena sa sjedištem u Chicagu, koja je pomogla „ušuljati“ bitcoin automat u zajednicu. Ovo je, rekao je Peterson, napravilo veliku psihološku razliku jer su stanovnici shvatili kako mogu na jednostavan način unovčiti bitcoin u dolare kada god žele. Do jeseni, Peterson je rekao da su se ljudi srednje klase iz glavnog grada vikendom vozili u El Zonte kako bi kupili bitcoin na bankomatu. Momentum se počeo stvarati.
U studenom 2019. Peterson je otputovao na Bitcoin konferenciju u Urugvaju, gdje je upoznao britanskog podcastera Petera McCormacka. Rekao je McCormacku da bi trebao posjetiti El Zonte. Peterson je bio šokiran kada je McCormack rekao "to zvuči sjajno, doći ću ovaj tjedan."
Nakon svog posjeta, McCormack je snimio intervju s Petersonom, koji je kružio u njegovoj popularnoj emisiji "What Bitcoin Did". Ovo se na kraju pokazalo važnim, rekao je Peterson, jer se tada prvi put u bitcoin zajednici pročulo za El Zonte.
U srpnju 2020. u Forbesu je izašao članak koji je prezentirao Bitcoin plažu. Bio je to, prema Petersonu, "prvi put da je El Salvador prikazan u pozitivnom svjetlu" u financijskom časopisu svjetskog renomea.
Između Forbesovog članka i McCormackovog podcasta, budući ključni suradnici El Zontea, uključujući osnivača Galoya Nicolasa Burteyja, osnivača Strikea Jacka Mallersa i voditelja proizvoda Square Milesa Sutera, doznat će o zajednici, nadahnjujući njihove buduće posjete u jesen i sljedeće proljeće.
Kao rezultat pandemije, turizam je stao u El Zonteu 2020. Većina hotela je zatvorena. Bitcoin plaža je odgovorio programom tipa UBI (Universal Basic Income – univerzalni temeljni dohodak), gdje se bitcoin u vrijednosti od 40 dolara redovito dijelio najsiromašnijim obiteljima. Da se i jedno od ovih donacija u bitcoinu očuvala do dana umjesto da su odmah potrošena za osnovne životne namirnice vrijednost bi im bilo deseterostruko veća zbog porasta vrijednosti bitcoina.
Do kraja 2020. Peterson, Valenzuela i Martinez smatrali su da bi ne samo El Zonte, već cijela zemlja potencijalno mogla prijeći na bitcoin kao valutu. Ali nikada nisu zamislili vrstu agresivnog predstavljanja koje će uslijediti sljedeće godine.
Početkom 2021. Peterson je rekao da se sa Suterom, Martinezom i Valenzuelom odvezao u glavni grad na sastanak s ministrom turizma. Razgovarali su dva sata o ideji da El Salvador usvoji Bitcoin strategiju. Peterson je rekao da su to predstavili kao jeftinu i laku ideju koja bi pomogla promijeniti nacionalni narativ od bandi do prilike. Tvrdili su da je to poput "life hacka" za međunarodno priznanje. Peterson je rekao da se činilo da je shvatila, ali ne u potpunosti.
Do svibnja je Peterson mogao osjetiti da se nešto događa. Umjesto da se obraćaju vladi, dužnosnici su dolazili u El Zonte i pomno promatrali poslovanje Kuće nade. U travnju i svibnju osobno su ju posjetili zamjenik ministra obrazovanja i ministar turizma.
Peterson je rekao da tijekom tranzicije "nisu cvjetale ruže" od objave zakona o Bitcoinu u lipnju. Salvadorci su sumnjičavi prema planu središnje vlade s dugom poviješću korupcije. Kad je riječ o snažnom nacionalnom protivljenju zakonu o Bitcoinu, Peterson je rekao da ljudi općenito ne razumiju Bitcoin i osjećaju se u mraku, bez konzultacija i vjeruju da će se novi program koristiti za krađu od javnosti - opravdana zabrinutost s obzirom na to da su zadnja tri salvadorska predsjednika svi redom pljačkali zemlju.
Peterson je rekao da su ljudi također skeptični prema priči o El Zonteu. Rijetkost je — ili čak nečuveno — da anonimni ljudi daju velike donacije u El Salvadoru, tako da postoji mnogo sumnje oko te donacije za osnivanje Bitcoin Plaže. Petersonov odgovor je da "da je netko želio stvoriti plan pljačke, bi li ga započeo s dva Salvadorca koji nisu išli u srednju školu i jednim računalno nepismenim strancem u malom selu? Ne, s tako nečim zasigurno bi započeo u glavnom gradu.”
Unatoč širokom nacionalnom skepticizmu, Peterson vidi da će usvajanje Bitcoina u sljedećih nekoliko godina ići dobro.
"Tipično je za tehnologiju da „preskoči“ u zemljama u razvoju i bude brže prihvaćena: na primjer, preskakanje fiksnih telefonskih linija ravno na mobilne telefone", rekao je. “Posebno zato što Bitcoin ne zahtijeva puno kapitalnih ulaganja niti mu je potrebna velika nova infrastruktura osim bankomata. Sve je softver; taj „preskok“ se može dogoditi jer ljudi već imaju mobilne telefone.”
Peterson smatra da će dugoročno zakon o Bitcoinu imati četiri velika utjecaja:
- Prvo, stvaranjem kulture štednje. Danas, rekao je, ako se vozite po San Salvadoru, postoji gomila restorana brze hrane, a cijena tih obroka nije baš u usporedbi s dnevnim plaćama. Mnogi ljudi, rekao je, troše svoje inozemne doznake na brzu hranu i, općenito, novac se ne koristi produktivno jer nema nade za sutra. Bitcoin im omogućuje da prekinu i izađu iz tog začaranog krug.
- Drugo, pružanjem poslovnih prilika. Rekao je da bi otvaranje radnih mjesta moglo biti značajno između razvoja hotela, potpore ureda za plaćanja u tehnološkom sektoru i savjetovanja za druge zemlje i tvrtke diljem svijeta koje žele dodati plaćanja putem Bitcoina.
- Treće, učinkovitosti koje će se postići kao rezultat uštede na naknadama i vremenu potrebnom za prispijeće inozemnih doznaka su goleme. Amerikancima je to teško razumjeti, rekao je Peterson, ali ljudi troše sate i sate svog vremena tokom nekoliko tjedana baveći se doznakama, čekaju u ogromnim redovima i plaćaju visoke naknade.
- Četvrto, osjećaj ponosa koji vidite kod ljudi koji znaju da prednjače u nečemu umjesto da stalno zapstaju. Razlika je, rekao je, između preživljavanja u siromaštvu i bijega. U zemlji s tako tragičnom poviješću i ciklusima nasilja, put od tamne točke na karti do uzbudljive destinacije je neprocjenjiv.
Dakle, što je sljedeće za Bitcoin plažu?
"Morali smo se boriti kroz ovo", rekao je Peterson. "Hoćemo li se usredotočiti na El Zonte ili idemo na nacionalnu razinu?"
Rekao je da su se na kraju odlučili vratiti svojim korijenima i raditi na promicanju Bitcoina kao alata za lokalnu mladež. Drugi se mogu nositi s aktivnostima na nacionalnoj razini.
“Naš cilj je da mladi budu uspješni i izgrade bolju budućnost, a ne da se bave projektom usvajanja bitcoina”, rekao je Peterson. "Ali vjerujemo da će ovo drugo donijeti više koristi."
Peterson je rekao da se zajednice poput Bitcoin plaže mogu replicirati, ali samo ako je cilj dublji od puke promocije tehnologije. Misija mora biti dugoročno poboljšanje zajednice.
Da se bitcoin urušio prošle godine, rekao je, i dalje bi radili ono što rade s dolarima. No rekao je da bitcoin ima razne prednosti koje nije predvidio: pomaže ljudima u razumijevanju financijske pismenosti, razmišljanju o budućnosti i odgađanju zadovoljstva.
"Bitcoineri imaju nadu", rekao je Peterson. “I taj se osjećaj ovdje širi. Mislimo da budućnost donosi bolje dane.”
VII. Moćnik
Politički kameleon i oportunist, 40-godišnji Bukele evoluirao je u svojoj karijeri od člana ljevičarskog FMLN-a do stvaranja vlastite stranke Nove ideje, koja je općenito okarakterizirana kao desničarska. Njegov rejting se kreće oko 90%, što ga čini najpopularnijim političarem u hemisferi, a možda i na cijelom svijetu.
Bukeleova popularnost velikim dijelom dolazi zbog percepcije da je pomogao u čišćenju kriminala i izgradnji nove infrastrukture kako bi zemlju učinio sigurnijom i privlačnijom. Stopa ubojstava u El Salvadoru već je pala s više od 100 ubojstava na 100.000 ljudi u 2015. na oko 40 u vrijeme kada je došao na dužnost - pala je na 20 tijekom njegovog predsjedovanja - ali on dobiva velike zasluge za ukupni pomak. Nezavisne novine poput El Fara navode da je Bukele smanjio nasilje sklapajući poslove s velikim bandama, ali malo tko se žali kada je tako veliki pad nasilja u pitanju.
Veliki je problem taj što je Bukele zlorabio svoju popularnost za rušenje demokratskih institucija. Svijet je vidio tračak ovakvog ponašanja početkom 2020., kada je Bukele progurao zakon o potrošnji kroz Nacionalnu skupštinu okruživši zgradu snajperima i dovodeći naoružane trupe u dvoranu. U veljači ove godine njegova je stranka osvojila zakonodavnu supervećinu, a u posljednjih nekoliko mjeseci zavladao je pravosuđem. Pet sudaca Vrhovnog suda smijenjeno je u svibnju i zamijenjeno njegovim pristašama. U isto vrijeme, Bukele je smijenio glavnog državnog odvjetnika koji je istraživao korupciju u njegovoj vladi. Izazvavši zabrinutost oko transparentnosti, također je rekao Nacionalnoj skupštini da vladine rashode povezane s pandemijom drži u tajnosti.
Parlament je 31. kolovoza donio zakon kojim se uklanjaju svi suci s više od 30 godina radnog staža ili stariji od 60 godina — što iznosi oko trećine ukupnog broja — i dopušta Bukeleu da ih zamijeni. Neki od tih sudaca istraživali su ratne zločine koje je vlada počinila 1980-ih protiv civila, uključujući i zločine u El Mozoteu. Ako se slučajevi zatvore, moguće je da nitko neće odgovarati za ono što se tamo dogodilo. Također u kolovozu, dužnosnici Bukelea iznijeli su prijedlog za preinaku ustava koji, između ostalih izmjena, uklanja klauzulu koja zabranjuje jednostranačku vladavinu.
Dana 3. rujna, Vrhovni sud, sada naklonjen Bukeleu, presudio je da se predsjednici mogu kandidirati drugi put zaredom, otvarajući mu put za ponovni izbor 2024. godine. Odluka je očito protivna ustavu.
Američki veleposlanik u El Salvadoru nedavno je usporedio Bukelea s Hugom Chávezom. Ali kao što je Human Rights Watch istaknuo, Chávezu je trebalo pet godina da preuzme kontrolu nad Vrhovnim sudom Venezuele, sedam godina da provede masovnu čistku u pravosuđu i 10 godina da zaobiđe izborna ograničenja. Bukeleu su trebale samo dvije godine da učini isto.
Vjerojatno nije slučajnost da se implementacija Bitcoina dogodila u isto vrijeme kad i presuda Vrhovnog suda. Bukele ima odličan Twitter profil i u posljednje vrijeme ga majstorski koristi - čak se i ruga Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i govorio SAD-u da gleda svoja posla - ali nije spominjao ništa o priči o Vrhovnom sudu u svojo zemlji. Slično tome, dan prije nego što je Bukele u lipnju objavio svoj plan da bitcoin postane zakonsko sredstvo plaćanja u El Salvadoru u videu na konferenciji Bitcoin 2021 u Miamiju, njegova je vlada prekršila antikorupcijski sporazum s Organizacijom američkih država.
Prema osnovnom diktatorskom planu - koji koriste Putin, Erdogan, Chávez i mnogi drugi diljem svijeta - nakon što vođa konsolidira političku kontrolu, on obično napada medije, a zatim sve moćne poslovne ljude koji bi mu se mogli naći na putu. Ovog su ljeta salvadorski dužnosnici povukli korak u tom smjeru protjerivanjem novinara El Fara Daniela Lizárrage.
Kao što je El Faro napisao, “U prijašnjim administracijama, novinarska istraživanja otkrila su nepropisno korištenje javnih sredstava i sustavnu korupciju. Među ostalim ishodima, te su istrage dovele do procesuiranja slučajeva korupcije na najvišim razinama vlasti, kao i diskreditacije dviju glavnih političkih stranaka koje su prikrivale ta djela. Te istrage otvorile su put Bukeleu i njegovoj stranci.”
List tvrdi da pokušava onesposobiti upravo one institucije koje su mu omogućile da dođe tu gdje je danas.
Kad sam telefonom razgovarao s urednikom El Fara Carlosom Dadom, rekao mi je da je zemlja poput Švicarske ili Njemačke trebala eksperimentirati s Bitcoinom, “a ne El Salvador, gdje ljudi nemaju načina da vide što vlada radi i gdje se ne zna što je bitcoin. S dolarizacijom smo barem znali što je dolar.”
Kasnije je sažeo svoj stav na društvenim mrežama: "bitcoin je osiromašenom stanovništvu nametnula neprozirna, autoritarna i korumpirana vlada."
Dada je dobio prijetnje smrću zbog svog rada. Rekao je za The New Yorker da je jedan dan ranije ove godine podigao pogled sa svog stola i vidio dron kako leti ispred njegovog prozora. Dao mu je "priliku da biometrijski očita moj srednji prst".
Zagovornici privatnosti poput Matta Odella izrazili su zabrinutost da bi aplikacija Chivo mogla narasti i zamijeniti gotovinske transakcije, koje prema zadanim postavkama imaju izvrsnu privatnost. Premještanje ovih plaćanja u digitalni sustav u kojem vlada ima potpuno znanje o svim aspektima transakcija moglo bi gurnuti zemlju u smjeru države s potpunim nadzorom.
Na kraju, zašto je Bukele gurao zakon? Je li to trebalo odvratiti svijet od njegove drske konsolidacije moći? Da – kako najčešće navode njegovi kritičari – pere novac preko mreže koju je teže nadzirati od bankarskog sustava? Ili da pokuša uvući građane u svoj sustav Chivo, gdje ih može bolje nadzirati i kontrolirati? Je li to bilo da se napravi rezervni plan, u slučaju da ga međunarodni zajmodavci odsjeku? Možda - kako kažu njegovi pristaše - da udari prvi u digitalnoj utrci u naoružanju, modernizira zemlju i privuče investicije i talente? Ili je to jednostavno bilo staviti El Salvador i svoju osobnost na međunarodnu kartu?
Bilo koja kombinacija ovih razloga je moguća, ali jedno je sigurno: Bukele je danas mnogo više međunarodno poznat nego što je bio prije šest mjeseci, a sada je najprepoznatljiviji lider u Srednjoj Americi.
Geopolitički gledano, na čekanju je MMF-ov zajam El Salvadoru od milijardu dolara, a SAD i drugi međunarodni subjekti mogli bi pokušati pritisnuti Bukelea da učini ustupke prije nego što novac bude odobren. Više im se sviđa da on ostane na Washingtonskom konsenzusu, a ne da započne trend Nakamoto konsenzusa. Hoće li ti ustupci biti usmjereni na njegovu eroziju demokracije ili njegovu promociju bitcoina, još nije jasno. Ubrzo nakon usvajanja zakona o bitcoinu, Bidenova administracija kaznila je 11 Salvadoraca bliskih Bukeleu zbog korupcije. A 5. rujna američki State Department objavio je priopćenje za javnost optužujući Bukelea za potkopavanje demokracije.
Kritičari kažu da će Bukele koristiti bitcoin kao alat za borbu protiv američkih sankcija. No, kako je The Economist istaknuo, malo je vjerojatno da će SAD previše pritisnuti Bukelea: Biden se suočava s imigrantskom krizom, a nestabilnost u El Salvadoru mogla bi povećati priljev migranata u SAD, uzrokujući političke probleme Bijeloj kući. Dana 27. kolovoza, američka vlada dala je vojni poklon salvadorskoj vojsci, uključujući osam helikoptera.
Dana 8. lipnja, dok je salvadorsko zakonodavno tijelo donosilo zakon o bitcoinu, Bukele se pridružio Twitter Spaceu (emisija u živo putem twitter aplikacije) koji je organizirao investitor i poduzetnik Nic Carter i odgovarao na pitanja publike koja je brojala više od 20.000 ljudi. Imao sam priliku postaviti mu dva pitanja: Prvo, hoće li El Salvadorci moći koristiti bilo koji novčanik za bitcoin koji žele ili će biti prisiljeni koristiti Chivo novčanik (rekao je da će izbor biti njihov). Također, pitao sam je li država planirala raditi ikakvo rudarenje bitcoina sa svojim prirodnim resursima. Što se tiče potonjeg, isprva je rekao ne, ali je zatim brzo počeo opisivati ideju korištenja geotermalne energije iz vulkana za rudarenje bitcoina koje u El Salvadoru ima u izobilju.
Sljedeći dan, Bukele je objavio video snimljen na geotermalnoj lokaciji, rekavši da se država priprema rudariti bitcoin koristeći 95 megavata (MW) 100% čiste energije. Kasnije je objavio skice futurističkog postrojenja za rudarenje bitcoina. Ako njegova administracija uspije učinkovito uspostaviti te operacije, mogla bi osigurati izvor prihoda izvan MMF-a i način financiranja razvoja koji bi druge zemlje s tržištima u nastajanju mogle oponašati.
Unatoč prednostima za osnaživanje pojedinaca, poboljšanje u plaćanjima putem inozemnih doznaka i stavljanje El Salvadora na kartu svijeta, zakon o bitcoinu je možda najnepopularnija akcija koju je Bukele poduzeo otkako je postao predsjednik. Prema nedavnoj anketi koju je provelo Sveučilište Centroamericana José Simeón Cañas, oko 95% Salvadoraca ne misli da bi usvajanje trebalo biti obavezno, a većina ne misli da bi vlada trebala koristiti javna sredstva za kupovanje bitcoina, dok sedam od 10 ispitanika kaže da zakon treba poništiti. Istraživanje je također otkrilo koliko malo El Salvadorci znaju o bitcoinu, pri čemu je 43% reklo da misli da je to fizička valuta, a 20% da 1 bitcoin vrijedi dolar ili manje.
Kad sam prisustvovao prosvjedu protiv zakona o bitcoinu 1. rujna u središtu San Salvadora, iz prve sam se ruke susreo s tim nedostatkom znanja, a podsjetio sam se i na Bukeleovo autoritarno ponašanje. Tog jutra policija je uhitila Maria Gomeza, informatičkog stručnjaka koji je bio vrlo kritičan prema zakonu o bitcoinu na društvenim mrežama. Kasnije je pušten, no akcija je bila očigledan potez zastrašivanja.
Na prosvjedu sam upoznao čelnika salvadorskog sindikata pravosudnih djelatnika. Rekla mi je da se ljudi boje gubitka slobode i da su još uvijek pogođeni dolarizacijom. Rekla je da se mnoge obitelji još uvijek ne mogu spojiti na internet i da - unatoč iPhoneu u džepu - čak i neki ljudi u glavnom gradu imaju problema s internetom.
Vani u ruralnim područjima, rekla je, još je manja pokrivenost signalom. Opozicija stalno ponavlja ovu temu, iako je vrijedno spomenuti da El Salvador u cjelini ima oko jedan i pol mobilni telefon po glavi stanovnika, da je gotovo svatko u El Zonteu imao telefon i da dvije trećine zemlje koristi društvene mreže . Bez obzira na to, rekla je, "koristi od zakona će imati samo 1% ljudi.
Prosvjednici su tvrdili da su protiv zakona, a ne protiv tehnologije, te su svojim izjavama priznali ili otkrili da znaju vrlo malo o bitcoinu. Ako netko ne razumije osnažujući potencijal bitcoina, onda bi, naravno, mogao pomisliti da je 200 milijuna dolara potrošenih na projekt bacanje novca koji bi trebao otići negdje drugdje kako bi se pomoglo ljudima.
Nedoumice prosvjednika zbog Bukeleovog nedostatka transparentnosti i nedostatka konzultacija s ljudima oko uvođenja bitcoina su legitimne i bitne. Činjenica je da je vrlo malo El Salvadoraca do nedavno čulo za bitcoin, a većina ih uopće ne zna za njega niti ništa o njemu. Pa se ljudi boje i misle da je to alat za pranje novca.
“Zakon otvara vrata za više zlih ljudi”, rekao mi je čelnik sindikata.
Pitao sam je želi li naučiti više o bitcoinu.
"Nisam zainteresirana", rekla je.
VIII BITI SVOJA VLASTITA BANKA
nzo Rubio je El Salvadorski poduzetnik, osnivač Point Break Caféa u kojem Karla radi te vlasnik većeg prodajnog mjesta u obližnjem gradu El Tunco. Rekao mi je da je odrastao u San Salvadoru i da se preselio u područje El Zonte 2016., uglavnom radi surfanja.
Obožavajući ovo područje, Rubio je 2017. otvorio svoj kafić u El Tuncu.
“Volim kavu, a nije bilo dobre kave”, rekao je.
Rekao je da je prošlo dobro, „hraneći“ se od novog vala turista koji su dolazili kako je nasilje počelo opadati. El Tunco je puno veći od El Zontea, s mnogo više trgovina, restorana, hotela i pješačkog prometa općenito.
Jedna od njegovih najvjernijih mušterija bio je vlasnik hotela Garten u El Zonteu. Godine 2018. uvjerio je Rubia da tamo osnuje drugu lokaciju na kojoj će obavljati svoj posao, koja je konačno otvorena u studenom 2020. nakon nekoliko godina izgradnje.
Rubio je odmah primijetio koliko je tijesna zajednica u El Zonteu. Također je znao da se tu nešto događa s bitcoinom.
"Nisam znao što", rekao mi je, "ali osjetio sam da se nešto događa."
Jedan od njegovih prvih kupaca bio je Burtey, programer koji je napravio bitcoin novčanik za popularnu Bitcoin plažu, a koji je bio u posjetu El Zonteu sa ženom i djecom. Ušli su unutra tijekom jednog od prvih dana kad je kafić bio otvoren i tražili nekoliko cappuccina. Kad je došlo vrijeme za plaćanje, Burtey je upitao: "Primate li bitcoin?"
Rubio je rekao ne, ali želio bi.
“U manje od dvije minute, Nicolas mi je sredio novčanik i platio mi bitcoinom u vrijednosti od 8,50 dolara. Bila je to moja prva transakcija”, rekao je Rubio. "Sada vrijedi oko 25 dolara."
Burteyeva obitelj pomogla je Rubiu da postavi znak koji pokazuje da prihvaća bitcoin. U prvih nekoliko mjeseci, rekao je Rubio, to je zapravo činilo 10% do 15% njegove ukupne prodaje. Rekao mi je da je imao sreće što posao na obje lokacije dobro napreduje, pa nije morao prodavati bitcoin. Promatrao je kako s vremenom vrijednost bitcoina u dolarima raste.
Možda, da se radi o nekoj drugoj godini cijena bitcoina otišla bi u suprotnom smjeru, a on bi bio u panici.
"Na pravom mjestu u pravo vrijeme", rekao je Rubio.
Do početka 2021. Rubio je uštedio više od 500 dolara u bitcoinu, kako od turista, tako i od lokalnog stanovništva koji su zaradili satoshi radeći društveni rad kroz Kuću nade.
Ranije je bio zabrinut zbog likvidnosti, ali kada je shvatio da će Kuća nade unovčiti bitcoin za njega u bilo kojem trenutku, prestao je brinuti. Činjenica da je bitcoin imao likvidnost činila je veliku razliku, kao i Lightning mreža. Čekanje 10 ili 20 minuta za potvrdu transakcija kojom se podmiruje račun je veoma nepraktično. Ali Lightning je potpuna promjena paradigme.
Rubio se prisjetio posjeta Mallersa.
“Jednog dana nazvao me prijatelj i bio je jako uzbuđen”, rekao je. “Rekao je, Jack Mallers je ovdje! Rekao mi je da odem potražiti tipa u majici s kapuljačom.”
Mallers bi, rekao je Rubio, dolazio u kafić tri ili četiri puta dnevno, plaćajući s bitcoinom, a to je pomoglo njemu i njegovom osoblju da se naviknu s čestim narudžbama. Bila je to "dobra vježba", rekao je Rubio. Kad sam posjetio Point Break Café prije nekoliko tjedana, proces je tekao glatko, izgledalo je kao da je Karla cijeli život koristila bitcoin.
U početku, rekao je Rubio, Karla ga je morala nazvati kad god je netko htio platiti bitcoinom, a on bi joj poslao QR kod. Ali sada, sa Strike računom na tabletu, stvari su jednostavne.
Rubio Karlinu priču naziva "jasnim slučajem financijske uključenosti".
Na Twitteru sam objavio video kako kupujem kavu od Karle koristeći Lightning mrežu i postao je viralan, privukavši više od 650.000 pregleda. U tweet sam dodao linkove za napojnice Karli i Bitcoin plaži i iste su bile preplavljene napojnicama svih veličina iz desetaka zemalja diljem svijeta.
"Bilo je nevjerojatno gledati", rekao je Rubio, govoreći mi da su u jednom trenutku napojnice stizale neprestano nekoliko sati. "Kada nešto postane viralno, kada vidite milijune ljudi koji gledaju vaš TikTok video, to je sjajno, ali ovo je bilo puno bolje, jer to nisu bili lajkovi, već satoshiji."
"Sada, kao i mnogi drugi ovdje, Karla radi svoju strategiju štednje", „Ja također“ rekao je Rubio. Imao sam nekoliko drugih poslova, ali nikad nisam odvajao novac za hitne slučajeve. Bitcoin vam daje veću motivaciju da štedite umjesto da trošite. Znamo da je dolarska inflacija možda 3% do 4% godišnje službeno, ali ovdje stvari postaju skuplje, čak i iz tjedna u tjedan. Znam da što više čekam da potrošim bitcoin, to će moja kupovna moć biti veća.”
Cijela regija stvarno se ekonomski oporavlja, rekao je Rubio. El Tunco posluje tri puta više nego njegova lokacija u El Zonteu.
"Point Break Café sada je pravo mjesto", rekao mi je Rubio. Rekao je da su ga intervjuirali Bloomberg i The Wall Street Journal.
Doista, posjetio sam El Zonte u tipično mrtvo doba izvan sezone, kada su vlaga i vrućina na vrhuncu i kada kiša pada gotovo svaki dan. Pa ipak, čak i sredinom tjedna, hoteli su bili krcati. Svake večeri života je bilo svagdje.
Međutim, kad sam Rubija pitao o Bukeleu, njegov ton se promijenio. Rubio smatra kontradiktornim to što Bukele nameće Bitcoin stanovništvu.
"Bitcoin je fundamentalno protiv vlada, protiv politike", rekao je. "Stoga je iznenađujuće da bilo koja vlada želi donijeti bitcoin ljudima."
Ranije ove godine, Rubio je mislio da bi zakon o zakonitom platnom prometu bio nemoguć. Vidio je Bukelea kako tvita o bitcoinu nekoliko puta 2017., pa je znao da mu je to dugo na umu. Ali zašto bi vlada dala ljudima mogućnost obavljanja transakcija izvan bankarskog sustava?
"Postoji toliko mnogo AML zakona", rekao je. "Otvaranje gospodarstva za bitcoin je potpuno suprotno."
Dva mjeseca prije nego što je objavila zakon o bitcoinu, rekao je Rubio, čak su se šuškale da će vlada vratiti zemlju natrag na colon. Majka ga je upozoravala, govoreći mu da moraju podići novac iz banaka, zbog straha od devalvacije u slučaju ponovne konverzije valute.
Zakon je zaprepastio Rubija.
"Postoji jedna rasprava o bitcoinu," rekao je Rubio, "i druga rasprava o tome kako vlada provodi njegovo usvajanje."
"Bitcoin je izazov vladi", rekao je. "Radi se o oduzimanju moći vladi da se petlja s našim gospodarstvom, našim novcem i ušteđevinom, a ne o vladinoj intervenciji."
Nazvao je čin obveze primanja bitcoina "velikom pogreškom".
Također je kritičan prema Chivo novčaniku, za koji kaže da "nije čak ni vladin novčanik, to je privatna tvrtka koja je stvorena u samo nekoliko kratkih tjedana samo za ovu svrhu."
Rubio je zabrinut da je to shema za trošenje novca poreznih obveznika da se nešto izgradi, ali privatna tvrtka dobiva nagradu.
"To ne regulira nijedna javna agencija", rekao je.
Rubio pokušava doprinijeti toj borbi bojkotom državnog novčanika Chivo. Još ga nije preuzeo, a čini sve što može kako bi pomogao ljudima da koriste druge novčanike.
“Revolucija je u tome da budete vlastita banka”, rekao je. "Ne možete to učiniti ako koristite Bukeleov novčanik."
IX AKO NE DRŽIŠ SVOJ PRIVATNI KLJUČ, TO ONDA NIJE TVOJ NOVAC
e li bilo dobro kada je kralj John potpisao Magna Cartu? Kada je Komunistička partija Kine dopustila privatno poduzetništvo? Kada je kubanska diktatura uvela internet?
U svim slučajevima, da. Ove političke promjene pomogle su poboljšati živote milijardi ljudi. Ali autoritarni vladari koji su napravili ove sveobuhvatne promjene ne zaslužuju nužno pohvalu. Ako bitcoin bude uspješan, zainteresirati će se i mnogi drugi državni vođe. Ali bitcoin postoji kako bi odvojio novac od države.
Danas se Bukele brzo kreće. U razdoblju pisanja ovog članka, u samo nekoliko proteklih tjedana, tema o njegovoj kandidaturi za još jedan mandat išla je od nagađanja, do možda nečega što će učiniti sljedeće godine, do nečega o čemu je njegov novi Vrhovni sud donio stvarnu presudu, popločavajući put za njegov reizbor. Čini se da je svjestan međunarodne kritike, jučer je tvitao "Y la dictatorship?" za svojih 2,9 milijuna sljedbenika.
Njegovi pristaše, naravno, kažu da mu treba više vremena da počisti kuću, okonča korupciju i provede svoje reforme. Ali svatko tko je proučavao populizam i diktaturu znat će da to uvijek kažu obožavatelji „moćnika“. Posjetio sam El Zonte s građanima iz susjednih zemalja poput Nikaragve i Venezuele. Gledali su ovaj film prije i bili su zabrinuti političkim „red flagovima“(crveni-znakovi za zabrinutost) koje su iskočile u El Salvadoru.
Bukeleova diktatura nije neizbježna, ali svakim danom izgleda sve vjerojatnija, osim ako predsjednik ne promijeni svoje ponašanje. U međuvremenu, miran prosvjed i alat za osnaživanje bitcoin, povezivali su s Bukeleom i njegovim režimom u glavama mnogih ljudi. Tu povezanost će biti teško, ako ne i nemoguće u nekim slučajevima, prekinuti.
Što aktivisti za ljudska prava mogu učiniti? Osim tradicionalne taktike podržavanja neovisnih medija i držanja pažnje na ponašanju vlade, vrijedan napor bio bi potaknuti El Salvadorce da koriste bitcoin novčanike koji nisu skrbnički i da izbjegavaju državni novčanik. Uostalom, bilo koja sredstva u Chivu nisu pravi bitcoin, samo obećanja plaćanja koja se mogu zaplijeniti.
"Ako ne držiš svoj privatni ključ, onda to nije tvoj novac" – not you keys not your money - mogao bi postati poklič.
Ako će bitcoin imati pozitivan dugoročni utjecaj na El Salvador, onda se čini da je obrazovanje jedna od najvažnijih stvari na koje se trenutno treba usredotočiti. Kao što su Karla i mama Rosa rekle, kretanje s bitcoinom je u početku bilo teško. Ljudi oklijevaju oko bitcoina i njegovu vrijednost vide tek kasnije, s vremenom. Danas postoji više od šest milijuna El Salvadoraca s ovim skeptičnim načinom razmišljanja, od kojih gotovo nitko nije koristio bitcoin i ne znaju što je to.
Bez trajnog i lokaliziranog napora za širenje znanja o tome kako koristiti bitcoin bez skrbničkog novčanika, kako bitcoin koristiti na način da vlada nema pristup vašim novcima i kako zaštiti individualne slobode, ljudi neće imati koristi.
Ono što je jasno iz posjeta El Zonteu i razgovora s vođama zajednice jest da bitcoin nije nešto čime možete „posijati cijeli grad iz zraka“ i on će odjednom oživjeti. Sam po sebi, bitcoion nije dovoljan alat za osnaživanje stanovništva.
Da, istina je da je bitcoin pomogao malom selu da promijeni svijet. Ali bez Valenzuele, bez Martineza, bez Petersona, bez Mame Rose i bez poduzetnika spremnih na rizik poput Rubia i Karle, nikakva se promjena ne bi dogodila.
Bilo bi mudro zapamtiti da je selo pokrenulo bitcoin pokret u El Salvadoru, a ne moćnik.
Originalan tekst autora Alex Gledstein objavljen je na portalu Bitcoin Magazine. Prijevod teksta napravljen je uz dozvolu autora.